This time for Africa Ispis
Petak, 11 Lipanj 2010 08:22

I eto ga, SP opet :) YEY! Dobro, svi ste već upoznati da sam totalni ljubitelj nogometa, a osobito ovih velikih natjecanja. Moram priznat kako sam ovaj put bila strpljivija, možda ponajviše iz razloga što nema Vatrenih pa je i navijačka groznica time manja, ali svejedno se radujem ko malo dijete :)

Još nisam posve sigurna za koga ću forcat, naravno da bez Talijana ne ide, ali slaba sam na Messija kao i na gotov cijelu španjolsku reprezentaciju (Torres mi amor ♥) tako da sam na "teškim" mukama, hahahahaha. Zasad ću navijat za sve tri jer nisu u istim skupinama, a poslije ćemo vidjet. Ispotiha navijam i za Slovake jer su debitanti, a taj me narod naprosto oduševio i uvijek je fol kad neka "mala" reprezentacija upadne i pomrsi račune ovim velikim facama.

Znam da će me svi pitat - a Srbija? a Slovenija? Sorry, želim im uspjeh, ali navijati ne mogu. Sa Slovencima se nikad nisam ni osjećala blisko, nikad ih nisam ni smatrala našima, a za Srbiju jednostavno ne mogu navijat. Sve i da hoću - ne mogu.

Anyway, jedina reprezentacija kojoj želim potpuni neuspjeh, odnosno - izbacivanje odmah je Francuska. I zbog Henryjevog rukometa koji je spriječio dolazak mog osobnog favorita Irske :), a i zbog povijesti. Uvijek su mi tukli drage reprezentacije. I to ne samo u nogometu :).

Žao mi je što su se mnogi ozlijedili i što ih je većina satrana još od sezone pa će možda nedostajati ljepote u igri, ali ne mora to ništa značit. Vjerujem da i njima, kao i nama koji ih pratimo, SP znači nešto posve drugo. Užitak :)

Inače, u Mostar su stigle konačno "mostarske" temperature, dakle, 30+. Mnogi već pušu i znam da je nekima i naporno ovo izdržat, ali ja sam sretna. Konačno bosonoga, u haljinicama...još samo da ova noga zacijeli dovoljno da mogu nove sandalice na petu navuć, et voila.

Karte mi za VCD još nisu pristigle, očekujem ih uskoro. Stigla mi je nova knjiga, posljednji dio o Lisbeth Salander i nekako mi ju je baš žao progutat u cugu, iako me vuče. Sjajna, sjajna stvar!

U TZ je bilo super. Srce mi je uzbuđeno lupalo što ću vidjet ljude s kojima sam provela jedno teško razdoblje života, ono ratno. Iako nas je bilo malo, bilo je super i bila sam sva ozarena. Nažalost, dobila sam i neke, reći ćemo, uznemirujuće vijesti, no ništa neočekivano. Valjda sam znala još davno u čemu je stvar, ali eto, nadala sam se da ljudi ipak odrastu. Ne svi, očito. O tom po tom, ne kvari mi se ovaj post s negativnom energijom, hehehe.

Krajem mjeseca ću abd iskoristit preostale dane starog godišnjeg i iako bih rado i do ZG i svugdje negdje, ipak ću malo na more. I zbog nožice i zbog mene same. Treba mi malo onog tako tipično jadranskog mirisa i šumova mora.

Ostajte mi zdravo, sunčano i vedro :)

UPDATE: Koncerti u ZG, ST i Umagu su upravo otkazani od organizatora :( Preostaje ovaj u SA, al mi dan nikako ne odgovara, stoga nažalost...ništa od toga...šmrc. No, upravo sam počela razmišljati da odem na službenu proslavu mature :) Javim vam kako je to završilo!;)

Komentari (1)


Prikaži/Sakrij komentare

Napišite komentar


busy